Promjene domaće valute u dvadesetom stoljeću

Početak stoljeća

Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija je u to vrijeme bila sastavni dio Austro-Ugarske monarhije.
Od 1892. godine pa do kraja prvog svjetskog rata, nakon više od stotinu godina monetarne krize, u čitavoj Austro-Ugarskoj monarhiji korištena je jedinstvena valuta - kruna, vrijednosti 304,88 mg zlata, koja se dijelila na 100 halera (filira). Do početka prvog svjetskog rata jedan američki dolar je vrijedio 4,95 krune (dolar je tada imao kupovnu moć 22 puta veću nego danas).

1918.

Po završetku prvog svjetskog rata, Hrvatski sabor je 29.10.1918. prekinuo državnopravni odnos s kraljevinom Ugarskom i carevinom Austrijom. Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija proglasila se neovisnom državom i pristupila u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba sa sjedištem u Zagrebu. Grupa predstavnika samoproglašenog Narodnog vijeća Srba, Hrvata i Slovenaca, bez odobrenja Hrvatskog sabora, donijela je odluku o ujedinjenju Države SHS sa Kraljevinom Srbijom, te je dana 1.12.1918. proglašeno ujedinjenje u novu državu: Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
Na područjima koja su nakon prvog svjetskog rata pripala Italiji: Istra, kvarnerski otoci i Zadar, kao sredstvo plaćanja uvedena je talijanska lira.

1919.

Na temelju uputa Ministarstva financija, Banskom uredbom za Hrvatsku i Sloveniju, 9.1.1919. započelo je žigosanje austrougarskih kruna (nostrifikacija) i trajalo je do 19.1.1919. nakon čega je u optjecaju mogla biti jedino ovjerena, tzv. jugoslavenska kruna. Pravo prvog žigosanja imale su mnogobrojne institucije te se koristilo više od 2000 vrsti pečata.
Zbog slabe kontrole nad prvim žigosanjem, od 26.11.1919. provedeno je drugo žigosanje, uz lijepljenje posebnih markica na novčanice, s tim da je 20% novca donesenog na žigosanje oduzimano „u korist državne kase”.
Kasnije iste godine, kao sredstvo plaćanja na cijelom teritoriju Kraljevstva SHS uveden je dinar, koji se dijelio na 100 para. Novac je mijenjan na početku nostrifikacije u omjeru 1 dinar za 2 krune, a od 20.1.1920. u omjeru 1 dinar za 4 krune iako su te dvije valute imale istu kupovnu moć. Novčanice jugoslavenskih kruna su povlačene iz optjecaja od 15.3.1920. do 31.3.1922.
Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca je 1923. promijenilo ime u Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a 1931. u Kraljevina Jugoslavija.
Godine 1919., zbog nedostatka sitnog novca, pojedini gradovi su tiskali vlastiti sitni papirnati novac i to: gradovi Zagreb, Osijek i Karlovac filire, a Split krunske helere.
Od 1919. do 1921., na području Slobodne države Rijeka, u optjecaju su bile austrougarske krune žigosane žigovima s natpisom „Citta' di Fiume”. Nakon priključenja Rijeke Kraljevini Italiji, CF krune su zamijenjene talijanskom lirom.

1939.

Nakon što je 24.8.1939. osnovana Banovina Hrvatska, postignut je sporazum s Narodnom bankom Kraljevine Jugoslavije da Banovina Hrvatska može izdavati svoj poseban novac koji bi kolao usporedno s jugoslavenskim dinarom. Izrađeni su i predlošci za hrvatski kovani novac, no zbog početka drugog svjetskog rata, ideja o novcu Banovine Hrvatske nije realizirana, a nije donesena ni konačna odluka o nazivu novca: kuna ili banovac.
Ustaška emigracija je još godine 1934., povodom pete godišnjice ustaškog pokreta, izdala kovanice apoena 5 kuna kao promidžbeni novac.
Pred raspad Jugoslavije 1941., američki dolar je vrijedio 55 dinara po službenoj tzv. „slobodnoj” kotaciji (dolar je tada imao kupovnu moć skoro 15 puta veću nego danas).