Fantazijske novčanice 1990.

Već od uvođenja višestranačja u Hrvatskoj, krajem 1989., a osobito nakon što je 30. svibnja 1990. konstituiran novi višestranački sabor Socijalističke Republike Hrvatske, počele su javne rasprave o budućnosti Hrvatske kao samostalne države, pa tako i o budućoj vlastitoj valuti.

Godine 1990., časopis „Hrvatski Rubikon” organizirao je raspravu o budućim hrvatskim državnim obilježjima, pa tako i o nazivu budućeg novca.
Među prijedlozima bili su: banica, croat, croatica, hrvatica, tomislav, tomislavac, kruna, nin, gvozd, jadran i hrast.

Uredništvo je u četvrtom broju časopisa iz studenog 1990. kao naziv buduće hrvatske valute prihvatilo naziv banica, a za stoti dio prihvaćen je naziv novčić, prema prijedlogu Slobodana Pukanića koji je u to vrijeme već imao tiskane novčanice banica (na stražnjoj stranici tog broja Hrvatskog Rubikona bila je slika novčanice od 100 banica).

Iste godine, započelo je tiskanje fantazijskih novčanica s različitim nazivima valute. Sve hrvatske fantazijske novčanice tiskane 1990. godine, smatrane su samo suvenirima, bez ikakvih ambicija da postanu sredstvo plaćanja ili obračunska jedinica poput slovenske lipe.

Za razliku od brojnih kasnijih privatnih izdanja „suvenir novčanica”, fantazijske novčanice iz 1990. su posebno zanimljive zbog toga što su nosile jasnu političku poruku, jer kao i uvijek u povijesti, postojalo je identificiranje novca s političkom vlasti i neovisnošću države i nacije. Naime, pošto država izdaje i prihvaća novac, novac je jedan od osnovnih atributa suverenosti neke države.