Hrvatski dinar - uvođenje dinara

Nakon što je 26. lipnja 1991. Hrvatski sabor proglasio Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom, nužno je bilo i monetarno osamostaljivanje koje bi donijelo prekid ovisnosti o beogradskoj financijskoj politici. Pogotovo nakon što su, odlukom Savjeta guvernera Narodna banke Jugoslavije banke iz Republike Hrvatske i Republike Slovenije, kao i njihove središnje banke, bile isključene iz primarne emisije NBJ, čime je praktički došlo do izbacivanja Hrvatske i Slovenije iz jugoslavenskog monetarnog sustava. Brijunskim moratorijem na odluku o osamostaljenju do 7. listopada 1991., međunarodna zajednica je pokušala zaustaviti hrvatsko i slovensko osamostaljenje smatrajući kako će tromjesečnim moratorijem jugoslavenska vojska dobiti dovoljno vremena da vojno porazi Hrvatsku i prisili ju na povratak u sastav Jugoslavije ili na promjenu granica u korist „velike Srbije”.

Međutim, Hrvatska je bila odlučna u obrani neovisnosti i suverenosti kao i u stjecanju potpune, pa tako i monetarne samostalnosti. Stoga je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, dana 16. kolovoza 1991. imenovao Komisiju za pripremu prijedloga koncepcije monetarnog sustava i izradu novčanica Republike Hrvatske, kojoj je na čelu bio. dr. Marijan Hanžeković, dotadašnji ministar financija. Članovi komisije bili su akademik Dalibor Brozović (jezikoslovac i numizmatičar), Bogumil Cota (direktor SDK), dr. Ante Čičin-Šain (guverner NBH), dr. Šime Đodan (predsjednik saborskog odbora za budžet i financije), Jozo Martinović (ministar financija), dr. Nedjeljko Mihanović (predsjednik saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu), Hrvoje Šarinić (predstojnik Ureda predsjednika), dr. Vladimir Veselica (ministar u Vladi) i Igor Zidić (direktor Moderne galerije).

Na slikama su skice novčanica hrvatskog dinara.

Novi hrvatski novac je bilo potrebno izraditi čim prije, pa se Komisija na radnom sastanku 29. kolovoza 1991. iz praktičnih razloga odlučila za izdavanje privremenog novca pod nazivom hrvatski dinar, a izrada likovnog rješenja je bez javnog natječaja povjerena poznatom švedskom dizajneru hrvatskog podrijetla Zlatku Jakušu. Novčanice u apoenima od 1, 5 i 10 dinara tiskala je tiskara Zrinski d.d. iz Čakovca, a novčanice od 25, 100, 500 i 1000 dinara tiskala je švedska tvrtka Tumba Bruk. Za oznaku valute izabrana je kratica CRD. Na pasicama izvornih pakiranja novčanica bila je kratica H Din.
Pošto je hrvatski dinar bio privremeno sredstvo plaćanja, svojevrsni novčani bon, novčanice je umjesto Narodne banke Hrvatske izdavalo Ministarstvo financija te su nosile potpis ministra financija.

Novčanice hrvatskog dinara puštene su u optjecaj 23. prosinca 1991. Zamjena jugoslavenskog dinara za hrvatski dinar u omjeru 1:1 (uz zaokruživanje: do 50 para = 0; preko 50 para = 1 dinar) trajala je do 31. prosinca 1991. Tečaj hrvatskog dinara prema stranim valutama utvrdila je Narodna banka Hrvatske na svojoj prvoj tečajnoj listi 1. siječnja 1992. godine, prema kojoj je 1 njemačka marka vrijedila 55 hrvatskih dinara. Na crnom tržištu, jedna marka je tada vrijedila 57 dinara.

Dana 2. travnja 1992. kratica CRD je promijenjena u HRD, a zbog hiperinflacije uskoro je počelo tiskanje novčanica većih apoena, od 2000, 5000, 10.000, 50.000 i 100.000 hrvatskih dinara.