Studentski bonovi Sveučilišta u Rijeci
Studentski bonovi koji su korišteni za plaćanje hrane u studentskim restoranima.
U numizmatičkoj literaturi, barem onoj koja je meni dostupna, kao što je primjerice katalog Zmage Jelinčiča „Katalog novčanica jugoslovenskih zemalja, 2. dio – pomoćna izdanja” opisani su svakojaki bonovi, osobito bonovi korišteni u zatvorima, dok studentske bonove autori obično zaobilaze.
Jedini meni poznati katalog domaćih studentskih bonova je nepotpuni katalog u PDF formatu „Studenten-Geld in Jugoslawien und Nachfolgestaaten” autora Jürgena Klotza i Darka Bergera.
I studenti su ljudi! Evo stoga prikaz primjeraka iz moje malene zbirke studentskih bonova.
Nikad nisam bio osobito zainteresiran za spomenute bonove, iako ih je u mojim studentskim danima mnogo prošlo kroz ruke, tako da je zbirka zaista mala, ali eto – što je tu je :)
Kategorije: Bonovi, žetoni Ključne riječi: bonovi, hrvatska
Prodajna karta iz 1949
Prvih godina nakon II svjetskog rata, odnosno prvih godina socijalističke Jugoslavije, korišteno je dosta različitih robno-novčanih bonova i potrošačkih karti, kolokvijalno nazivanih „tačkice”. Ti bonovi i karte bili su namijenjeni racionaliziranoj opskrbi stanovništva.
U ovom članku prikazat ću jednu takvu prodajnu kartu iz svoje kolekcije, a koja još nije opisana u meni dostupnoj literaturi.
Riječ je o svojevrsnoj potvrdi kakve su se izdavale poljoprivrednicima pri prodaji njihovih proizvoda državi, kao nadomjestak za plaćanje novcem. Te prodajne karte imale su kupone s novčanom vrijednošću.
Iste takve prodajne karte, koje su korištene u Srbiji opisao je Zmago Jelinčič u „Katalogu novčanica jugoslovenskih zemalja, 2. dio – pomoćna izdanja” (Ljubljana 1989/90)
(na prikazanoj karti nedostaje veći broj kupona te je pogrešno izračunat broj kupona)
U Srbiji su godine 1949 imali posebne karte, koje su upotrebljavali kod prodaje poljoprivrednih proizvoda po vezanim cenama. Kod obavezne prodaje su naznačili kupončić, koji je zatim služio kao dodatno platežno sredstvo kod kupovine poljoprivrednih potrepština i slično. Karta je imala pet kupona za 1 dinar, tri za 5, jednog za 10, šest za 20, tri za 50 i dva za 100 dinara. Važila je do 1.4.1950. godine.
Kategorije: Bonovi, žetoni Ključne riječi: bonovi, jugoslavija 45-91, tačkice
Čičekovi žetoni Razvitak Našice
U kolovozu 1998. Miroslav Čiček, poduzetnik i tadašnji predsjednik uprave društva Razvitak d.d. iz Našica, kovao je svoje žetone u apoenima od 25, 50 i 100 kuna, kao svojevrsni privatni novac.
Žetoni su se mogli iskoristiti samo u Razvitkovim prodavaonicama, i njima se moglo kupovati u svim Razvitkovim prodavaonicama u neograničenim količinama.
Žetoni su izrađeni stoga što Čiček nije imao dovoljno sredstava za isplatu plaća svojim radnicima, a niti za otplatu dugova kooperantima. Tako su tim žetonima isplaćivane plaće, djelomično ili u cijelosti, u tvrtkama Razvitak d.d., Hana d.d. i LIV d.d. (sve iz Našica).
Prema riječima samog Čičeka: „Tako se olakšava i radnicima, jer bi se moglo dogoditi da zbog kompenzacije umjesto novca dobiju piliće.”
Na upite o legalnosti ovakve neovlaštene emisije gotovog novca, Čiček je odgovorio: „Sve je u skladu sa zakonom jer su ti žetoni boje zlata, isto što i, primjerice, često upotrebljavani bonovi. Iskovani su u državnoj kovnici IKOM u Zagrebu, a riječ je o projektu ekipe s Katedre za financijsko pravo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Na tom projektu i ja bih trebao uskoro doktorirati. Nešto slično u Americi funkcionira kao gradski novac. U Našicama bi on s vremenom trebao postati i zanimljivost te imati svoju numizmatičku vrijednost.”
Bez obzira na Čičekove izjave o legalnosti takvog čina, ubrzo su intervenirale nadležne državne službe, te se Čiček odlučio na privremeno povlačenje žetona iz optjecaja.
Žetoni se danas rijetko nalaže na numizmatičkom tržištu jer je nakon ponovnog puštanja žetona policija zaplijenila žetone i protiv „izdavača” podigla kaznenu prijavu zbog narušavanja monetarnog sustava Republike Hrvatske.
Kategorije: Bonovi, žetoni Ključne riječi: hrvatska, privatni novac, žetoni
