Po bespućima Interneta nađe se podosta numizmatičke literature koju su njihovi autori ponudili u PDF formatu za besplatno preuzimanje. Knjige i brošure u PDF formatu, naravno, nisu i ne mogu biti dostojna zamjena pravim, papirnatim katalozima, ali – besplatni su. A i zauzimaju manje mjesta sprženi na CD-u… :-)
Slijedi preporuka (točnije njen prvi dio) besplatne numizmatičke literature, po mom osobnom izboru.
Information materials on the euro banknotes and coins
Na web stranicama Europske središnje banke dostupni su razni informativni materijali o kovanicama i novčanicama eura, kakvi se u tiskanom obliku distribuiraju u zemljama koje prelaze na euro kao svoju valutu. Brošure, letci i plakati dostupni su na više europskih jezika. Information materials on the euro banknotes and coins
Prvih godina nakon II svjetskog rata, odnosno prvih godina socijalističke Jugoslavije, korišteno je dosta različitih robno-novčanih bonova i potrošačkih karti, kolokvijalno nazivanih „tačkice”. Ti bonovi i karte bili su namijenjeni racionaliziranoj opskrbi stanovništva.
U ovom članku prikazat ću jednu takvu prodajnu kartu iz svoje kolekcije, a koja još nije opisana u meni dostupnoj literaturi.
Riječ je o svojevrsnoj potvrdi kakve su se izdavale poljoprivrednicima pri prodaji njihovih proizvoda državi, kao nadomjestak za plaćanje novcem. Te prodajne karte imale su kupone s novčanom vrijednošću.
Iste takve prodajne karte, koje su korištene u Srbiji opisao je Zmago Jelinčič u „Katalogu novčanica jugoslovenskih zemalja, 2. dio – pomoćna izdanja” (Ljubljana 1989/90) (na prikazanoj karti nedostaje veći broj kupona te je pogrešno izračunat broj kupona)
U Srbiji su godine 1949 imali posebne karte, koje su upotrebljavali kod prodaje poljoprivrednih proizvoda po vezanim cenama. Kod obavezne prodaje su naznačili kupončić, koji je zatim služio kao dodatno platežno sredstvo kod kupovine poljoprivrednih potrepština i slično. Karta je imala pet kupona za 1 dinar, tri za 5, jednog za 10, šest za 20, tri za 50 i dva za 100 dinara. Važila je do 1.4.1950. godine.
Dva priloga iz emisije TV kalendar Hrvatske televizije iz 2009.
Prilog o uvođenju hrvatskog dinara 23. prosinca 1991., i još jedan o uvođenju kune 30. svibnja 1994.
U kolovozu 1998. Miroslav Čiček, poduzetnik i tadašnji predsjednik uprave društva Razvitak d.d. iz Našica, kovao je svoje žetone u apoenima od 25, 50 i 100 kuna, kao svojevrsni privatni novac.
Žetoni su se mogli iskoristiti samo u Razvitkovim prodavaonicama, i njima se moglo kupovati u svim Razvitkovim prodavaonicama u neograničenim količinama.
Žetoni su izrađeni stoga što Čiček nije imao dovoljno sredstava za isplatu plaća svojim radnicima, a niti za otplatu dugova kooperantima. Tako su tim žetonima isplaćivane plaće, djelomično ili u cijelosti, u tvrtkama Razvitak d.d., Hana d.d. i LIV d.d. (sve iz Našica).
Prema riječima samog Čičeka: „Tako se olakšava i radnicima, jer bi se moglo dogoditi da zbog kompenzacije umjesto novca dobiju piliće.”
Na upite o legalnosti ovakve neovlaštene emisije gotovog novca, Čiček je odgovorio: „Sve je u skladu sa zakonom jer su ti žetoni boje zlata, isto što i, primjerice, često upotrebljavani bonovi. Iskovani su u državnoj kovnici IKOM u Zagrebu, a riječ je o projektu ekipe s Katedre za financijsko pravo Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Na tom projektu i ja bih trebao uskoro doktorirati. Nešto slično u Americi funkcionira kao gradski novac. U Našicama bi on s vremenom trebao postati i zanimljivost te imati svoju numizmatičku vrijednost.”
Bez obzira na Čičekove izjave o legalnosti takvog čina, ubrzo su intervenirale nadležne državne službe, te se Čiček odlučio na privremeno povlačenje žetona iz optjecaja.
Žetoni se danas rijetko nalaže na numizmatičkom tržištu jer je nakon ponovnog puštanja žetona policija zaplijenila žetone i protiv „izdavača” podigla kaznenu prijavu zbog narušavanja monetarnog sustava Republike Hrvatske.
RSS (eng. Really Simple Syndication, u slobodnom prijevodu „Uistinu jednostavno sabiranje”) je najpoznatiji i najčešće korišteni format za automatsko povlačenje dijelova ili cijelih dokumenata sa Weba. Korištenjem RSS-a možete lako na jednom mjestu pratiti novosti sa različitih Web sajtova, bez potrebe za posjećivanjem svakog pojedinog sajta koji vas zanima kako bi vidjeli što ima novoga. Odnosno, kod blogova, ima li nešto novo. Tek nakon što pročitate naslov, ili dio teksta koji vas zanima, klikom na link dolazite do sajta gdje možete pregledati kompletan dokument.
Ako koristite RSS feed, nemate potrebu svraćati na kunalipa blog kada nema ništa novo što niste već pročitali, a istovremeno sigurno nećete propustiti nijedan novi članak.
Da ne ponavljam isto što su drugi pisali prije mene, malo detaljnije o RSS-u možete pročitati primjerice na stranicama hrvatske vlade: Osnovno o RSS izvorima i e-mail obavijestima
Na vladinim stranicama možete naći i osnovne upute za Pohranjivanje i čitanje RSS izvora uz pomoć Firefoxa, Internet Explorera 7 ili uz pomoć RSS preglednika RSSOwl.
Po bespućima Interneta nađe se podosta numizmatičke literature koju su njihovi autori ponudili u PDF formatu za besplatno preuzimanje. Knjige i brošure u PDF formatu, naravno, nisu i ne mogu biti dostojna zamjena pravim, papirnatim katalozima, ali – besplatni su. A i zauzimaju manje mjesta sprženi na CD-u… :-)
Prvih godina nakon II svjetskog rata, odnosno prvih godina socijalističke Jugoslavije, korišteno je dosta različitih robno-novčanih bonova i potrošačkih karti, kolokvijalno nazivanih „tačkice”. Ti bonovi i karte bili su namijenjeni racionaliziranoj opskrbi stanovništva.
Dva priloga iz emisije TV kalendar Hrvatske televizije iz 2009.
U kolovozu 1998. Miroslav Čiček, poduzetnik i tadašnji predsjednik uprave društva Razvitak d.d. iz Našica, kovao je svoje žetone u apoenima od 25, 50 i 100 kuna, kao svojevrsni privatni novac.
RSS feed
