Krajinski dinar - kraj

U skladu s „Programom rekonstrukcije monetarnog sistema i strategije ekonomskog oporavka Jugoslavije” u SR Jugoslaviji je u siječnju 1994. uveden „super dinar” (poznat i po nazivu „Avram” prema kreatoru monetarne reforme i guverneru NBJ Dragoslavu Avramoviću) s fiksnim tečajem u odnosu na njemačku marku u omjeru 1:1.

U skladu s „Protokolom o uspostavi jedinstvenog monetarnog sustava na području SR Jugoslavije, Republike Srpske i RSK” od 15.2.1994. i „Uredbom o novom dinaru” od 17.2.1994., dinar Savezne republike Jugoslavije je uveden kao jedino službeno sredstvo plaćanja i na području Republike Srpske Krajine, čime je Republika Srpska Krajina uključena u monetarni sustav Savezne Republike Jugoslavije, te je obustavljeno tiskanje krajinskog dinara. Krajinske dinare nije bilo moguće zamjenjivati za nove „super” dinare.

U siječnju 1995. kontaktna skupina koju su činile Europska unija, SAD i Rusija, donijela je prijedlog mirovnog sporazuma pod nazivom Plan Z4 kojim bi se okončao rat u Hrvatskoj. Planom Z4 Srpskoj Krajini ponuđen je status države unutar države: Srpska Krajina bi imala poseban parlament, vladu, predsjednika, državni grb, zastavu i himnu, posebnu policiju, zakonodavstvo i sudstvo, međunarodne ugovore i međunarodna predstavništva. Krajinski službenici ne bi odgovarali hrvatskim vlastima, a hrvatska vojska ne bi smjela ulaziti na područje Srpske Krajine.
Hrvatska strana je prihvatila Plan Z4 kao osnovu za daljnje pregovore, no srpska strana ga je uporno odbijala prihvatiti. Zadnji pregovori na kojima su srpski predstavnici odbili Plan Z4, održani su neposredno prije početka vojno-redarstvene akcije Oluja.

Prema članku II.3, Krajina bi imala pravo i na posebnu vlastitu valutu.

Član II.3

Valuta

1. Centralna banka Hrvatske će izdati specijalni novac (novčanice i metalne novčiće) za Krajinu, čija će vrednost biti jednaka valuti koju izdaje za ostatak Republike Hrvatske, a čiji će naziv i oblik utvrditi Vlada Krajine.

2. Od banaka i drugih finansijskih institucija širom Republike Hrvatske biće zahtevano da primaju oba oblika valuta koje izdaje Centralna banka Hrvatske. Zakonito platežno sredstvo u okviru Krajine biće novac izdat za Krajinu, a za plaćanja u okviru drugih delova Hrvatske biće druga valuta koju izdaje Centralna banka. Pojedinci će, saglasno ugovornim i drugim potrebama, biti slobodni da upotrebljavaju bilo koji ili oba oblika takvih valuta.

Okupirana područja su postupno oslobađana vojno-redarstvenim akcijama hrvatske vojske i policije. „SAO Zapadna Slavonija” oslobođena je u svibnju 1995. operacijom Bljesak, a najveći dio okupiranih hrvatskih područja vraćen je u ustavno - pravni ustroj Republike Hrvatske u kolovozu 1995. akcijom Oluja.

Na dijelovima hrvatskog teritorija koji su 15.1.1996. godine stavljeni pod nadzor Ujedinjenih naroda (UNTAES), Hrvatsko Podunavlje, odnosno „Srpska oblast Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem”, a koji su bili izvan sustava hrvatske državne uprave, tek je 1997. godine uspostavljen hrvatski suverenitet.

Jugoslavenski dinar ostao je zakonito sredstvo plaćanja u Hrvatskom Podunavlju sve do 15.9.1997. godine, prema Direktivi prijelaznog administratora Jacquesa Paula Kleina od 18.6.1997.:

Period prijelaznih mjera koje su uspostavljene mojom Direktivom izdanom 9. maja 1997, a odnosi se na transformaciju platnog prometa, se produžava sve dok Ja ne odlučim drugačije, ali ne dalje od 15. septembra 1997.

U Hrvatskom Podunavlju kuna je uvedena kao platežno sredstvo 19.5.1997. čime je i taj dio hrvatskog državnog teritorija integriran u monetarni sustav Republike Hrvatske. Jugoslavenski dinar je mijenjan u kune u omjeru 1:1.
Potpuna reintegracija ovoga područja je provedena 15.1.1998. godine kada je prestao i mandat UNTAES-a.